Nova Istra

320 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Božidar PETRAČ književnicima kojima izgnanstvo nije pomoglo u stvaranju kao što je to primjerice bio slučaj s Danteom, ili Salinasom, ili Mannom... No, bio je velika osobnost u svojoj plemenitosti, samozatajnosti i marljivu sabiranju najljepših romanskih pupoljaka i plodova. Tendenciji bratimljenja i međusobnoga prožimanja hrvatske kulture i knji- ževnosti s talijanskom, francuskom i španjolskom bio je al parì s prijeratnim i posli- jeratnim hrvatskim književnicima, koji su s velikom ljubavlju i poštovanjem njego- vali književnosti i kulture romanskih naroda. A koliko je u organizacijskom smislu učinio za raspršeno hrvatstvo diljem dviju Amerika, dostatno je spomenuti njegovu ulogu u stvaranju Hrvatske akademije i uređivanju nakladničke kuće franjevaca her- cegovačke provincije ZIRAL u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi. Ne mogu se oteti dojmu kako je Antunu Nizeteu Dante posebno svijetlio kao uzor izgnana čovjeka, čovjeka lišena voljene zemlje, svoje Firence, zemlje„bez ljubavi i bez milosti“ („...la mia terra – ... vota d’amore e nuda di pietate“), zemlje koja nije čula, koja nije htjela čuti pjesnikov glas. Slično je Nizeteo doživljavao svoje izgnan- stvo kao vrijeme nade i očaja, strepnje i straha od budućnosti i gorčine s prošlosti. No, ni njegova zemlja, zemlja Hrvatâ, nije godinama htjela čuti njegov glas, odno- sno njezinim prvacima i znalcima do njegova glasa nije bilo odveć stalo, nisu ga se često spominjali. Na žalost, naša emigrantska književnost nikako da se dostojno i dostojanstveno uklopi u naravne domovinske tokove i postane konačno njezinom nedjeljivom cjelinom.