Nova Istra

272 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI Ivan BOŠKOVIĆ tjerivanjima ili prešućivanjima, određivati kriterije naših života. Nema sumnje da je u kompleksima ovih i ovakvih pitanja Cvetnićev roman među prvima u kojem su na dnevni red postavljena neuralgična pitanja hrvatske stvarnosti! I to na književno zreo i uvjerljiv način koji ne ostavlja nimalo sumnje u visoku književnu vrijednost. Vezujući sadržaj romana s odrednicama njegove žanrovske strukture, kritika je ovaj Cvetnićev roman nazvala „lustracijskim krimićem“. Premda je pitanje lustracije njegov pamtljivi sadržaj, navedena odrednica, držimo, ne može u cijelosti obuhvatiti sve njegove dimenzije. Naime, ne smiju se ispustiti iz vida ni pripovjedačevo tema- tiziranje nedokučivih zakulisnih igara, odnosa politike i pojedinaca, nerazjašnjenih uloga i značaja, ideja i ideologije, vlasti medija, politike i (ne)morala, korupcije na svim razinama, svlačenje političkih odora i preobraćenja ugrađenih u njegove sloje- ve. Kada se svemu tome dodaju i majstorski posredovani citati, bogata aluzivnost, Cvetniću bliska ironija i politička provokativnost, vješta izmjena pripovjedačkih op- tika i diskursa, izmjena intimnih/ispovjednih dionica s feljtonskim komentarima i zrelim pripovijedanjem koje rezultira stilskom dotjeranošću romana, eto razloga zašto je riječ o jednom od boljih romana hrvatske književnosti posljednjih godina. No, to očito nije dovoljan razlog hrvatskoj književnoj kritici. Dajući prednost djeli- ma koja svojom vrijednošću ni približno nisu kao Cvetnićev roman, ona pokazuje da kriteriji književne vrijednosti i spisateljske uvjerljivosti još uvijek nisu mjerila kojima se rukovodi. Ili je pak možda grijeh Cvetnićeva romana u pitanjima koja postavlja i odgovorima koje implicira, a koja još uvijek nisu u skladu sa svjetonazorom gos- podara medijskog prostora koji u pojedinim autorovim aluzijama i „provokacijama“ prepoznaju i svoje uloge! Kako bilo, Cvetnićev roman jedan je od onih koji pokazuje to da i aktualna društvena zbilja sadrži dostatan narativni potencijal i da se o njoj može napisati djelo kojemu blizina društvenih sadržaja ne mora umanjiti književnu znakovitost i uvjerljivost. Premda nije autorov najbolji roman – a teško je nakon Polusna , držim, napisati podjednako uvjerljive stranice, Povijest instituta je nadasve uvjerljiv književni proizvod i velik mamac čitatelju. U njemu je mnoštvo iznenađenja koja zadovoljstvom mogu uzvratiti čitateljevoj znatiželji.