Nova Istra

267 Ivan BOŠKOVIĆ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISI uloge dobivaju akteri koji su bili na njegovu čelu. Posebno mjesto ima dr. Lužni, koji je lojalnost (i pragmatičnost) novoj vlasti iskazao stavljanjem potpisa na smrtnu kaznu Hebrangu i Stepincu; nakon njegova sukoba s vlašću na čelo dolazi Rigler koji je opstao zahvaljujući političkom patronatu, a za povijest Instituta posebno su znakovite pedesete godine. Prebirući po činjenicama povijesti Instituta, pripovjedač navodi da je brojnost tehnoloških kadrova razlogom zašto se neki važni društveni događaji u Institutu ne će ni osjetiti, primjerice Deklaracija o jeziku... Istina, godine 1971. Institut je podržao Matičine inicijative (str. 48), da bi – nakon što je vodstvo kolektivno podnijelo ostavku – to učinio i ravnatelj pravdajući se zdravstvenim razlozima, isko pripovjedač ne skriva sumnju da je to urađeno s „migom“ moćnoga zaštitnika. U evokaciji povijesti Instituta spominje se i 1973. i ZOR, kada na čelo nakratko dolazi M. Galeb, pa opet Rigler, koji umire 1997., nakon čega za Institut, reći će, nastupaju „najuzbudljivije“ godine. Zaklada nazvana njegovim imenom, pokazat će se, postaje pokretačemniza događanja koja dinamiziraju roman. Iz podulje interpolacije razvidno je kako je uz nju vezano mnoštvo nejasnoća; osim što njezina povijest nije transparentna, nije poznato ni tko ju je i kojim sredstvima ustanovio. Pripovjedačeva rekonstrukcija potom se vremenski vraća u 1941. godinu i vezana je za patent samoga Riglera i nekolicine mladih inženjera... On, naime, godinu kasnije odlazi na Milansku politehniku, a potom na Ženevsko sveučilište, gdje se povezuje s Crvenim križem, a 1945. pojavljuje se u koalicijskoj vladi Tito-Subašić, potom je u UN-ovoj misiji, a 1951. vraća se na zagrebačko Sveučilište i Institut. Pripovjedač ne krije da je takav put prepun često neobjašnjivih detalja, što uvećava ionako veliku napetost i rezultira spoznajom kako je posrijedi – klasična „faustovska tema“. Kako Veki nije imao priliku upoznati Riglera, priču o Institutu pripovjedač do- građuje detaljima svojega susreta, apostrofirajući i ulogu njegove žene u svemu tome. Kako bilo, nekoliko mjeseci nakon njihova susreta Rigler umire, a u priču o Institu- tu ulazi jedna od ključnih figura – Nikola Saraga. U poduljoj interpolaciji otkrivaju se razlozi zbog kojih je navedeni lik amble- matsko/središnje ime oko kojega se koncentriraju brojni rukavci i sadržaji povijesti Instituta. Riječima sveznajućeg pripovjedača, do 1984. godine on je „profesionalni graditelj socijalizma i promicatelj jugoslavenske sinteze na svim poljima“; potom je i podjednako uspješan i beskompromisan u promicanju hrvatske neovisnosti. Inače, rođen je 1946. godine u obitelji prvoborca i „visokog oficira KOS-a“, najmlađi je „se- kretar partijske organizacije i najmlađi ravnatelj srednje škole“ istaknut u„pečaćenju prostorija MH“, odakle dolazi u republičke strukture. Šumarski je fakultet diplomi- rao u Mostaru, magisterij u Banja Luci, a u Institut dolazi 1973. i postaje direktor sektora i useljava se u zgradu u kojoj je djetinjstvo živio i pripovjedač. Svjestan njegove uloge u povijesti Instituta, pa tako i u priči, pripovjedač ne pro-