Nova Istra

250 NOVI PRIJEVODI Theodoro ELSSACA PRAŠUMA MOJEGA JUGA (Selva de mi sur) Upijam krajolik u intimnome poetskom činu. Vidio sam šume kako razgovaraju na vjetru ili kako su skamenjene pod gustom maglom. Uspravne stoje na kiši i noću se okreću poput zvijezda. Upoznao sam stabla koja su bolja od ljudi. Jedna me maslina pozdravila usput i poljubila moje otvorene rane. Svjedokinja magnetski privlačne Palestine, hrabro podižu svoj mistični plod, pobjedničko povijesno znamenje. Vidio sam kako ubijaju šume, kako padaju kao dostojanstveni divovi. Šume dišu isti zrak koji je udisao tyrannosaurus rex; udišem ga i ja. Pijem istu vodu iz legendarne rijeke čiji je tijek gledao Heraklit. Ista je to voda, ista šuma i isti kralj. Nastanjena nimfama i legendama, prašuma juga je šumarak u kojemu svjetlucaju oči jelena. Šuma je odjeća Zemlje; u tajnovitosti njezina neba stanuje povjetarac.