Nova Istra

221 Milorad STOJEVIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU ju a ne za feljtonski dosjetljivu ekzistenciju, koju priskrbljuje francuskom piscu 20 . Dakako, osim idejnog otklona, uvijek je u Vide u igri i, nikad izrijekom rabljeni, ide- ološki otklon, koji ne podrazumijeva praktičnopolitički fon, nego nedostatak Boga. Prizemno rečeno – V. Vida nije desni , ali mu avangardističko (i Sartreovo) lijevo stavlja zavjesu na mogućnost njihove značajnije estetske distribucije ideja. Očito ga je upravo to sprečavalo u njihovu većem uvažavanju očitih avangardista, pa se tu spomenuta dvojnost iscrpljuje. Upravo zbog toga podastire ironiju naspram uvažavanja, ironiju što iskazuje i stanoviti strah od toga kako bi estetska distribucija avangardista (ponajprije nadre- alista) mogla utjecati na vlastiti transcendentalni/„transcendentalni“ estetski, a još više životni (ljudski), credo . Drugim riječima, strah od ulaska u alijenaciju, koja je gola imanencija, i ulaska u drugo . To potonje (drugo/Drugo) podrazumijeva, izme- đu ostaloga, transcendenciju estetskog materijala , najgrublje rečeno, a ne obvezatno i onu duhovnu, „tradicionalnu“, na popularan način prikrpljenu i vjeri u Boga. Páthos éndon a, za razliku od Sartrea, priskrbljuje Viktoru Vidi Karl Jaspers 21 , baš zbog spomenutog straha koji pokriva i estetsku endopatiju. To je stajalište u velikoj mjeri odredilo globalno kritičko-esejističko-feljtonsko djelovanje Viktora Vide. 20 Sistemi filozofa odgovaraju, po svoj prilici, izvornoj strukturi njihove psihe i jednoj prvotnoj sklonosti. Sartreov hermetični svijet e k sistencije (boldirao M. S.) sa svim svojim „ek-stazama“: „ek-staza“ svijesti i slobode, „ek-staza“ „za drugog“ i „ek-staza“ bića, to jest težnja egzistencije da potone u ništavilu, da se smrači u drugome i u šutljivosti bića, nije ništa drugo doli logična dedukcija, izvedena racionalističkim postupkom, iz njegova paradoksalnog individualizma. I filozofi bi mogli reći za svoje stavove: ne bih te tražio, da te nisam već našao. (Str. 343.) 21 Za razliku od Sartrea, socijalna filozofija Karla Jaspersa obnavlja humanim optimizmom stari koncept čovjeka, kojega uzdiže kroz smirene i duboke analize, u sferi Sokratovih kategorija i u relaciju s transce- dencijom, o kojoj je ostavio primjerno svjedočanstvo Plotin, inspirator našega filozofa. (Str. 343-344.)