Nova Istra

218 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Milorad STOJEVIĆ je ovdje biti riječ o pjesničkoj zbirci 13 Kotoranina Luke Brajnovića, ali o knjizi ni riječi 14 , ili je Vida htio osvrt na nju realizirati tako da isporuči nešto Brajnovićevih stihova, sjeti se ambijenta Kotora i njegovih zaslužnika, susreta s pjesnikom, njego- va oca, i sl. No, kraj bilješke zapravo otkriva dio Vidine „metode“: Tako bih još dugo mogao pisati i nizati njegove stihove, koji su povezani za grad u kojem smo imali sreću i sudbinu da se rodimo, jer je užitak pisati o dragim osobama, kao što je bilo lijepo živjeti u jednome gradu, danas pustom i mrtvom, u kojemu još čekaju sijede majke, kao u pjesmi moga zemljaka. (Str. 317.) Glede čitatelja, Glasa Sv. Antuna , gdje je 1952. godine objavljen Vidin tekst Homo universalis (Uz 500. godišnjicu rođenja Leonarda da Vincia) , čini mi se podo- sta zahtjevnim. To su intimna konfuzna razmatranja o slavnoj umjetnosti i glaso- vitim umjetnicima, s imenima i pojmovima reduciranim ili na Vidino znanje ili na pragmatski svijet koji ne naslućujemo. Odslik je to impresionističke pretpostavke pisanja u kojem mogu obitavati, čak je i poželjno u takvoj konstelaciji, velike ideje na reduciranim primjerima, Vida bi rekao: Povećajmo inicijale i dobit ćemo velike pa- norame (str. 320). On to zapravo i radi kao projekt svog osvrta. Zanimljivo je osu- vremenjenje Leonardovo kao kontrapunkt Valéryjevoj predodžbi, odnosno Vidino viđenje Da Vincija u suvremenu ambijentu: „Treba upotpuniti podatke o ličnosti, koja je zamisliva u svim podnebljima“ 15 . Nedvojbeno je Vidin osuvremenjeni Da Vinci i neka vrst boema, nalik Matošu, Ujeviću,Wiesneru, Nikoli Poliću, a i samom Viktoru Vidi, barem u dijelu njegove slike i prilike, ali i svakog hrvatskog (polu) intelektualca, umjetnika, navlastito pjesnika u vremenu između dvaju ratova, onako kako su ga deskribirali mnogi pisci beletristike i kritike. Ovdje Vida počinje špeku- lirati s gosparom Glavinom, ili Glavićem 16 : Monsieur Teste . Valéryjev Monsieur Teste 13 Smirene želje , Madrid, 1951. 14 Osim ove rečenice: Sada on živi u Madridu, gdje je izdao ovu zbirku pjesama. (Str. 317.) 15 Evo „upotpunjenih“ Vidinih podataka u konstrukciji predodžaba suvremena Leonarda: Kaže se da živi od malih novčarskih operacija, da se viđa na burzi i da skokne u neuglednu gostionicu, gdje jede comme on se purge . Ja ga zamišljam na predvečernjoj šetnji oko lijeha Narodnog kazališta ili kad zapadne snijeg, vidim ga kako uzima kartu trećeg razreda i žuri se brže-bolje na našu rivijeru. Obdan je na pržini prevrćući pravilne moluske i riblje kosti, istražujući suvislu igru vjetra, tragove nestašnog Eola na pijesku, a obnoć obilazi Kolimbatovića, pa uz deci vugave meće u svoj sustav ljude i stvari, bez razlike. Govori, izbjegavajući pokrete, jer je u sebi ubio automata. Pamćenje ga nikad ne napušta. I kakvo pamćenje. Izgradio se u intelektualnoj vježbi u tolikoj mjeri, te se čini da je otkrio neke nepoznate zakone duha. Protratio je velik dio svoga života u tom poslu oko svojih izuma, a još je više vremena proćerdao da ih poistovjeti s nagonom. Nastoji da mu studij pojava postane makinalan i sav taj proces naziva zrenjem. Maturare. (Str. 323.) 16 Glavina i Glavić bila bi pohrvaćena (prevedena) prezimena lika kojeg Valéry u svojim prozama naziva Monsieur Teste .