Nova Istra

217 Milorad STOJEVIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU /podnaslov Vladimir Nazor u razvoju hrvatske književnosti (str. 288-290) obećava, ali se V. Nazor spominje tek kao povod problemu, a on govori o iskustvu klasika hr- vatske književnosti u djelima suvremenika (str. 288-289); ono, to iskustvo, odgovara biti poezije (estetika i izravan dodir s umjetnošću) 12 ; dobra je detekcija data u pod- naslovu Što je dao Nazor hrvatskoj književnosti (str. 290-291), a u njoj se kaže kako je taj pjesnik vratio dostojanstvo hrvatskoj poeziji, obnovio neke njene oblike i odlike u toj mjeri da njegovi ponajbolji sastavci nose biljeg onih alogičnih titraja, koji nas uvode aluzivnim postupkom u neobična ustreptala stanja, koja je nemoguće shvatiti i o kojima je svako umovanje suvišno (str. 290-291); slijedi Nejasno i tamno u poeziji ..., te Nazor i moderna psihologija , gdje u potonjem Vida piše o Nazorovoj kontradiktornosti, dekorativnosti i još mnogim sličnim osobinama, ali se odlomak svodi uglavnom na nabrajanje tih svojstava; u Patriotskoj poeziji (str. 292-293) Vida je čak moderan, ali i protuslovan mnogim svojim izrečenim stajalištima kada daje prednost riječima a ne osjećajima, ali odmah potom se neskriveno priklanja srcu. Predposljednji podnaslov Danuncijanska potreba slave i veličine (str. 293-294) koristi Vida za opće pitanje: što bi imalo biti dobro i loše u Nazorovoj poeziji? Cijeli tekst o Nazoru, s malim poglav- ljima, više djeluju kao nekakva duhovna skica za kakav duži tekst, za razradu teme, kao intimni šalabahter rezimea koji se pripominje javnosti o prigodi smrti hrvatskog barda. Ukratko: preuzetni podnaslovi, a štura realizacija. Male opaske o svemiru, napisao bi A. Gramsci. Humilis u Magic Cityu (Povodom Tinove 60. godišnjice) je kritička sličica koja spo- minje Vidino viđenje njemu kultnog trojca Matoš-Wiesner-Ujević u razvitku hrvat- ske poezije. U tome tekstu se ništa ne potkrepljuje nego se doima , a autor više drži do toga kako se ispovijediti, a manje o tome kako realizirati temu. Ima ovdje neke ushićenosti, a cijelo štivce odaje kako je bilo vrednije od odabrane teme ispovijediti se u njemu. U tom je tekstu Vida otvoreno pokazao koliko drži do osobe i književnog djela, pogotovo pjesničkog, LjubeWiesnera. Vida je sWiesnerom prijateljevao i visoko ga cijenio kao značajnu figuru hrvatskoga pjesništva XX. stoljeća, pa je u tekstu Orfej na katafalku (Prigodom smrti hrvatskog pjesnika Ljube Wiesnera) [str. 303-310] Wi- esnerovu smrt doživio kao narodni gubitak, prirodnu nesreću, zamračenje sunca . Ima tu privatnosti, domoljublja i politike, a i dosta je zanimljivo Vidino doživljavanje Wiesnerove poezije, koje nikada ne dijeli od pokojnikove osobe i osobnosti. Kako skroz izbjeći temu pokazao je Vida u tekstu Pjesnik i duša grada . Imala 12 Estetike su znanstveni izvodi iz stanovitih subjektivnih iskustava, izvodi koji i kad su općenito prihva- ćeni ostavljaju čovjeka bespomoćnim u njegovom izravnom dodiru s umjetnošću, gdje je ukus, inače pri- stupačan odgoju, poglaviti vodič. (Str. 289.)