Nova Istra

215 Milorad STOJEVIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Impresionisti su svjesni labilnosti svojih produkata, pa su otvoreni i za pobijanje i za prihvaćanje na podjednak način, a umjetničko će djelo, po njima, uvijek ostati tajna. Oni moraju biti i privrženi djelu o kome pišu. Razrađeniji kritički sustavi, koji drugačije promatraju umjetninu, za njih oduzimaju promatranom djelu umjetničku draž. Iz tih nazora se nužno proizvodi eruditska rastrošnost, simultanost više kritičkih stilova, što vodi u različite varijante eklektičkih rezultata. U svemu tome, navlastito u eruditskoj rastrošnosti, uputne su i usporedbe s različitih estetskih polja, koje nužno ne pomažu tumačenju, ali ih je lijepo vidjeti kao dio općih kretanja što mogu, ali i ne moraju biti odabranoj temi od pomoći, no barem će ih prividno povezati s umjetničkim, s kretanjima koja imaju sličnu draž. Ono što ih povezuje vrsno je baratanje impresionističkim udomaćenim fraza- rijem, a on se individualizira u onome što eklektičko ima u svojem prvobitnom značenju, a to je umijeće biranja . Takvo se umijeće u impresionista često sastoji od nedosljedna pabirčenja i spajanja protuslovnih nazora. Tako je i u Vide, on je erudit i eklektik kada god to poželi, njemu je potrebno nekoliko eruditskih činjenica, ili čak zapanjujuća množina, da bi razbuktao svoj pjesnički naboj u elaboriranju teme, naboj koji to, istodobno, nastoji zasjeniti eruditskim poljem. Čini to Viktor Vida različito uspješno. U njega primjećujemo nekoliko razina teksta. On (tekst ili autor svejedno) krene s eruditskom eruptivnošću, onda dotak- ne odabranu temu s nešto stišanijim kritičkim temperamentom, a kada dođe do pokušaja raščlambe – sve se pomalo smiruje. A i doživljaji su često tek opće naravi, u općim mjestima, klasično školski. Mnogo puta takvi tekstovi odaju i dojam neza- vršenosti, odnosno kritičareva umora od obveze da zadrži tenziju s početka teksta. Sociološki gledano, Vidini su kritičko-esejistički tekstovi, dakako, osobni, ali i namjenski (prigodničarski), ograničeni tiskovnim uzancama i njihovom recepci- jom 8 , uglavnom su književni, ali ih je podosta likovnih, potom i općih/„općih“ 9 , te filozofijskih, kulturoloških i skroz intimnih u kojima je tema nekakav„trenutak izla- ganja“, što uglavnom ne obvezuje ni na što. U tekstu Jeronim Korner: Ljubav neba V. Vida neskriveno rabi svoj pjesnički dar, 8 U Hrvatskoj je V. Vida objavljivao u Hrvatskoj reviji , Arsu , Pečatu i Novostima , a u emigraciji u Slo- bodi , Hrvatskoj reviji, Hrvatskim novinama i Glasu Sv. Antuna . 9 Ovdje je opći/ „ opći“ eufemizam za termin koji bi označio tekstove kojima je tema, ili elaboracija, pomalo neodredljiva i uglavnom se slažu s onim tekstovima što sam ih nazvao intimnim u kojima je tema nekakav „trenutak izlaganja“ što ne obvezuje ni na što . Dijele oni, ti tekstovi, emocionalnost u pisanju i„toplu priču“, razlikuje ih količina uloženoga (emocionalnosti i„toplih priča“). Opće/“opće“ kao da hoće prisegnuti na eruditski priziv, druge tek važu „količinu uloženog“.