Nova Istra

213 Milorad STOJEVIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU nekad naliči i na esej o nutrini/duši, a i sam kraj odaje ekspresionističko„podrijetlo“: Ovaj stavak mogao bi biti fovistički scenarij za Žar-pticu. (Str. 275.) Vida to na stanovit način otkriva na kraju Fragmenata : Ovaj stavak mogao bi biti fovistički scenarij za Žar-pticu (str. 275), a u tom zadnjem odlomku 4 aludira i na smrt fovista Othona Friesza, koji je umro manje od mjesec dana prije nego je objav- ljena Vidina proza, pa posredno taj tekst valja shvatiti i kao nekrolog-homagij Vidi prihvatljive avangarde s početka prošloga stoljeća. Foviste na zanimljiv način spominje Vida i u tekstu Ćaskanje o pjesnicima s indi- kativnim podnaslovom Vječni romanticizam, fantazisti i golijardi . Tamo ih (foviste i preteču imVan Gogha) Vida deskribira kao nove interpretatore stvarnosti s kojima se javlja nova poezija , što je danas i uvriježena enciklopedijska činjenična točnost. Na taj način Viktor Vida promiče slikare predekspresioniste u utirače moderne poezije. Njen tijek po Vidi kreće od A. Rimbauda i vojvode 5 Lautréamonta, pa otad „niču nove forme, nova kazivanja, novi izrazi, koji čekaju duhovnu obnovu čovjeka i druš- tva da se spoje i zaokruže u velike sinteze“, a saveznici u tome su religija, Biblija, te „potresni problemi metafizike i ontologije“ (str. 334). Kako se pokazuje, Vida je ovdje podosta eklektičan u svom zanosu, a takve spoznaje po njemu proširuje i T.S. Eliot, argentinski katolički modernisti, Jean Cocteau, Marcel Raymond, Pierre Re- verdy. Simbolisti i modernisti djeluju kada i slikari fovisti, a simboliste, en passant u više tekstova, Vida drži onima koji su stvorili modernu poeziju i utrli put cjelokup- noj poeziji 6 . me tijelo izmučilo / odmarao sam ga ispod jedne smokve / u modrom zatonu. 4 Zabranjeno voće je bilo trpko i ja bježim kroz aleju, gazeći nasade. Bilo me je stid, pa sam se sakrio iza jednog velikog lista, gdje me čuvar parka pronalazi i moli da izađem van. Nije mi pomoglo što sam, svje- stan prestupa, kleknuo na zrna kukuruza i molio oproštenje. Roditelj mi je oprostio, ali se slika svijeta izmijenila i ja ću odsada uvijek čeznuti za izgubljenim stanjem blaženstva. Silazim u grad da kupim odijelo i industrijske naočale. (Sjetio sam se da je umro O. Friesz.) Ovaj stavak mogao bi biti fovistički scenarij za Žar-pticu. Zanimljivo je kako je Vidina proza objavljena u Slobodi (Buenos Aires) u veljači 1949. g., ni mjesec dana nakon smrti francuskog fovista Achille-Émilea Otona Friesza (10. I. 1949.) kojega u odlomku spominje. A Žar-ptica može asocirati na fantazmagorični svijet toga baleta, navlastito na inferno ples , što u spoju s fovističkom slikarskom praksom može pružiti u najmanju ruku zrnce nadrealističke ponude koju, barem deklarativno, Vida nije volio i cijenio. Vrijeme djelovanja fo- vista i nastanak Stravinskijeva baleta (1910. g.) može biti u toj Vidinoj usporedbi namjerno, ali i slučajno. Zašto ne? – u oba slučaja. 5 Tako Vida aludira na podrijetlo punog pseudonima (Comte de Lautréamont) koji je Isidore-Luc- ien Ducasse preuzeo od lika iz onodobno popularna gotičkog romana Lautréaumont Eugènea Suea. 6 Ne želim ovdje proširiti spekulaciju o tome zašto Viktor Vida od ekspresionista nije crpio više u pjesničkom smislu, nego ih je gotovo posredno konzumirao recepcijom Ujevićeva pjesništva, među ostalima. Navlastito zato što je bio svjestan presudna iščitavanja francuskih poeta u naših pjesnika