Nova Istra

211 Milorad STOJEVIĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU eseje piše sa stilskim skrivanjem bez obaziranja na, barem, hrvatsku kritičku tradici- ju (recimo: Matoša, N. Polića, Wiesnera, Alfirevića), odnosno bez znaka uključiva- nja i recentne mu sličnovrsne radove. Pisao je Viktor Vida o mnogočemu, prigodno, o obljetnicama, u povodu nečije smrti, pojave neke njemu važne knjige, koje kulturološke (ponajviše književne) ak- tualnosti, a ima više tekstova koje je napisao jer je tema bila u krugu Vidina intim- nog interesa, pa ga je htio podijeliti s književnom javnošću. Kraći i prigodniji su mu tekstovi o knjizi Ljubav neba Jeronima Kornera, o knjiga- ma Srećka Karamana i Luke Brajnovića, o knjizi Hrvatski zavod Sv. Jeronima u Rimu (o 500. obljetnici) dr. Jurja Mađerca, o Matošu, Alfireviću, Ujeviću (dvaput), o Van Goghu, I. Meštroviću, Kljakoviću, E. Vidoviću, P. Éluardu. U tekstove s povodom spada i polemika s Vlahom Raićem, o čemu u tematu o V. Vidi piše Božidar Petrač. Ambiciozniji su Vidini tekstovi o Miguelu de Unamunu, Edgaru Allanu Poeu, Vladimiru Nazoru (u povodu smrti), dva teksta o Leonardu da Vinciju, tekst Jas- persova endopatija , tekst o Salvatoreu Quasimodu, donekle i Ćaskanje o pjesnicima , pa i Odjeci Maritaina . U tim tekstovima Vida je nedvojbeno impresionist. Bio je nedirnut recentnim mu i modernim kritičkim strujanjima, za razliku od poetskih – barem obavijesno. Impresionistička kritika je neuhvatljiva u svojoj razradbenoj metodi, jer je i nema. Ono po čemu se prepoznaje je vidljiv emocionalni doživljaj estetskog produkta izra- žen specifičnim rječnikom kome je više svrha predočiti očitovanje o nekoj temi na umjetnički dojmljiv i relativno popularan način. Takovrsna kritika u imanenciji želi biti umjetničko, beletrističko ostvarenje. Time, kao da ne želi imati „rasudnu moć“ raščlambe, nego moć estetske ukazljivosti svoga vlastitog ornata, koja moć/“moć“ upozorava kako ona jest finalistički cilj, ali uvijek tako i ne mora biti, pa su svi kritič- ki prostori naprosto otvoreni. U takvim kritičko-esejističko-feljtonskim tekstovima ima ugodnih estetskih doživljaja i točnih zapažanja, ali se oni gube u ljepoti iskazi- vanja, gube se i u frazariju koji je toliko fleksibilan da gdjekad i ne znači više nego indikaciju nekog čudnog eklekticizma,„pustolovine duše među remek-djelima“, iako se uvijek vrhunska djela i ne biraju kao predmet kritičkog propitivanja. Takvom poimanju kritike najprimjerenija je forma feljtona, a nekad se pribli- žavaju i nekim proznim oblicima, uglavnom kraćim. Zato su valjda u Matičinim Izabranim djelima Viktora Vide (Zagreb, 2011. 1 ) dva očigledna prozna ostvarenja presmjelo smještena u poglavlje Eseji, feljtoni i kritike . To su proze s naslovima Frag- menti jedne intimne autobiografije (str. 248-254) i Ispovijed u egzistencijalnom svjetio- niku (str. 267-276). Te su proze pisane u predekspresionističkom i ekspresionistič- 1 Sve što navodim u ovome tekstu odnosi se na to izdanje, a u zagradu sam napisao broj stranice.