Nova Istra

209 Ante STAMAĆ XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU dobrohotnim idejama novoga humanizma iznesenima u poslijeratnim spisima o duhovnoj obnovi Njemačke i Europe. Spisi su to Pitanje krivice , Ideja sveučilišta , O izvoru i cilju povijesti , Polaganje računa i pogled unaprijed , i dr. „Nije moguće“, veli Vida ozaren Jaspersovom mudrošću,„utvrditi konačni cilj hi- storije. No s mrvom optimizma, i računajući s konstantama ljudske naravi, dopušte- no nam je označiti jedan cilj, koji je istodobno uvjet najvećih mogućnosti za čovjeka. Taj je cilj jedinstvo čovječanstva.“ 11 I u zakljčcima svoga izlaganja Vida će na više mjesta izreći novoprobuđenu hu- manističku vjeru u novo čovječanstvo. Premda je Europa već tada stala odustajati od pojmova globalnog društva – oni su u realiziranu obliku: kao nacizam, fašizam i komunizam dobili zbiljsku povijesnu potvrdu – Vida s mnogim novim humani- stima „prije i poslije šezdesetosme“ drži da je moguće neko bratstvo među ljudima: pojedincima, narodima, državljanima i sl. No povijest je mnoge slične težnje i nade tvrdoglavo obarala u prah. * * * Ovo kratko izlaganje Vidinih pogleda potkraj života otvara mnoga pitanja, među kojima bih za „za daljnju razradu“ naznačio sljedeća: Odakle Vidi poticaji za proučavanje Jaspersovih djela? Koja je to djela imao pr- venstveno na umu? – Jaspers je, naime, mnoge ideje varirao i u susjednim i u susljed- nim knjigama. Koliko se Vidino pjesništvo pokazalo plodnim tlom za Jaspersovu nevidljivu sijačku djelatnost? Bi li Vida, da je poživio, bio ostavio i kakvu dublju ekspertizu, koja bi nadilazila opseg jednog ogleda? 12 I niz drugih. pada , Matica hrvatska, Zagreb, 1967, str. 95-108. Pejovićeva analiza zaršava izlaganjem Jasperso- vih ideja tijekom zadnjih desetljeća života. Rečenica kojom zaključno opisuje velikog mislioca (str. 108) drastično je cinična: „Zanimljivo kao simptom pristupa svijetu koji ne škrtari riječima, to se mišljenje rastvorilo u slatkorječivosti.“ 11 Viktor Vida, op. cit., str. 346. 12 Naime, rekao je Matoš (Pismo Ogrizoviću od 28. VII. 1907., SD XX, str. 44): „Ogledi su dakle etide...“