Nova Istra

208 XVIII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ante STAMAĆ „Ni fiziologija, ni psihologija, niti sociologija ne mogu nam dati iscrpnu sliku o čovjeku, jer je on nešto što prelazi i izmiče svem znanju. On je sloboda (istaknuo A. S.), koja se opire zahvatu objektivne spoznaje, a koju čovjek doživljuje kao svoju punoću i neotuđivu stvarnost. Čovjek osjeća slobodu kao najpotresnije iskustvo u svim svojim odlukama i u odgovornosti. On je prima kao dar, i što je slobodniji tim je sigurniji da postoji transcendencija (istaknuo A.S.). Transcendencija nas vodi, veli Jaspers, drukčije no sve ostale realnosti u svijetu. Bog nenametljivo upravlja s nama kroz našu slobodu, a egzistirati znači biti svjestan te slobode.“ 8 c) Za razliku od pojma egzistencije kako ga je odredio Heidegger ( Da-sein , Sein- ‑zum-Ende i sl.), za razliku od Sartreove naznačene sheme, za razliku od Camusa ( apsurd) , Jaspers egzistenciju određuje lišenu „mračnih“ konotacija. Egzistencija je transcendencija, sloboda, blizina Bogu, no ponajvažnija joj je odrednica biti mo- gućnošću u ovome svijetu, nikad dovršena, u povijesnoj otvorenosti i u skladu s bližnjima. Napose su joj odrednice iz graničnih situacija : smjernice mišljenja, osjeća- nja i htijenja. Dakako, i djelovanja. Kao slavni psihopatolog i psiholog, Jaspers svoje „granične situacije“ (smrt, borba, slučaj, krivnja, zebnja) drži konsupstancijalnima ljudskom opstanku. One i jesu mogućnost transcendencije kao takve: i ljudske i božanske, ali nikad zatvorene u kakvoj ideologiziranoj ili iole dovršenoj slici. Komentirajući jedan od Jaspersovih izvoda, koji rečenu problematiku sažimlje puno vještije no nevješti slagar (recte: unositelj) ovih redaka, Viktor Vida svoj uvid formulira rečenicama tijesno sljubljenima s njegovim prozračnim stihovima. Veli Vida: „...slijedi da je egzistencija slična intuiciji mistika, koja se ne može izraziti, jer je zanosna i paučinasta kao san, pod čijim dojmom danima živimo, i da je u svojim izvornim odlukama kao neki slobodni refleks transcendencije. Ovdje ulazimo u de- likatno područje autentičnosti bića i odnosa egzistencije s etikom. Egzistencijalisti su razvili specijalnu teoriju o dobronamjernosti i dosljednosti sa samim sobom, koju su prihvatili i neki filozofi, blizi vitalizmu, kao npr. Ortega y Gasset, koji je prije Nijemaca iznio analogne ideje.“ 9 d) Vida na kraju svog izlaganja dolazi i do općečovječanskih misli o jedinstvu. „Jedinstvo čovječanstva“, reći će, tumačeći Jaspersa. Jaspersova se tu misao donekle razvodnjuje u smislu strogo filozofske hermeneutike, 10 no u skladu je s njegovim 8 Ibid., str. 344. 9 Ibid., str. 345. 10 Usp. izvrsno uvodno izlaganje o Jaspersu Danila Pejovića, u hrestomatiji Suvremena filozofija Za-