Nova Istra

339 Đuro Vidmarović KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Da smo otišli drage volje, Samo zato što smo plakali bez glasa. A mi smo išli tiho Da nas oni ne čuju, jer su iz mraka Vrebale tamne sjene Sijući smrt. Završna je pjesma naslovljena „Pjesma povratnik“. Riječ je o himni povratku o kojemu pjesnikinja sanja, ali do kojega nikada doći neće. Knjiga „Vijenac od čekanja“ mogla bi se, uvjetno rečeno, svrstati u poeziju dviju domovina ili dvaju zavičaja. Ljubica Kolarić-Dumić je, dakako, hrvatska poetesa, ali s dubokim korijenima u crnoj srijemskoj zemlji. Stoga pripada i srijemskom književnom krugu. Prigoda je istaći da tome krugu pripada i jedna od najvećih su- vremenih hrvatskih književnica, Jasna Melvinger, hrvatska pjesnikinja iz Petrova- radina, koja ondje čuva ostatke hrvatske duhovnosti držeći visoko zastavu hrvatske pjesničke riječi. Nije uobičajeno u predstavljanju neke pjesničke zbirke polemizirati s piscem pogovora. No, potrebno je kazati kako cijenjena profesorica Leopoldina-Veronika Banaš u tekstu kojim preporučuje tiskanje ove zbirke vjerojatno slučajno propušta naglasiti tragediju srijemskih Hrvata kao stožernu os koja povezuje sve stihove u zbirci „Vijenac od čekanja“. Šteta, jer na taj način je neupućenim čitateljima uskraćena bitna dimenzija pjesništva koje nadilazi estetske okvire i pretvara se u nacionalni krik, u povijesni eho, u jecaj zbog izgubljena zavičaja. Đuro Vidmarović, Zagreb