Nova Istra

338 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Đuro Vidmarović već nježnim lirskim, gotovo djevojački samozatajnim pismom. Ova marna spis- ateljica iskazala je i ljubav prema Rijeci u kojoj je provela cijeli radni vijek, stvo- rila obitelj i karijeru, ali je cijelo to vrijeme ostala vjerna rodnome Srijemu. U toj dvojnosti, koja je nije sputavala već ispunjavala književnim nadahnućima, posebno mjesto pripada njezinoj majci. Cijeli ciklus u knjizi posvećen je pjesnikinjinoj majci pod lijepim naslovom „Ta velika mati“. U pjesmi „Nedostaju mi riječi“ motiv majke stapa se s fenomenom materinske riječi kao sastavnim dijelom autoričine samo- bitnosti, a time i samobitnosti naroda kojemu pripada. U tom kontekstu iskreno djeluju stihovi: „Nedostaju mi tvoje riječi / Kao voda iz našeg bunara / Kojom sam žeđ / Na vrućem danu često utažila. / Nedostaje mi njihova blagost / Da sve nakupljeno, / Od našeg posljednjeg susreta, / Svojim mirom dotaknu.“ Ciklus „Iza podignutih zidova“ možemo razumjeti samo u kontekstu činjenice autoričine podijeljenosti na izgubljeni i stečeni zavičaj. Stečeni zavičaj nikada ne može zamijeniti izgubljeni, a Ljubica Kolarić-Dumić doista je izgubila rodni Sri- jem. Njezini rodni Kukujevci raseljeni su, njezini hrvatski suseljani pretvoreni u izbjeglice, velika mjesna crkva pretvorena u pilanu, a groblje na kojemu počivaju hrvatske generacije Kukujevčana najvećim dijelom preorano. Nježnim srijemskim njivama i krajolikom gospodari tamni oblak mržnje. Ljubica Kolarić-Dumić sve to doživljava snažno, ali ne izdvaja sebe iz sudbine vlastita naroda. U pjesmi „Što kriju visoki zidovi“ očituje vlastito unutrašnje raspoloženje: „Što kriju podignuti zidovi, / Kakve su tajne osamljenika / S jedne i druge strane, / Zašto smo si pomrsili jezike / Pa ne razumijemo jedan drugoga. / Ne čujemo / Ni plač ni pjesmu, / Ne dopire do našeg uha / Bol zarobljenika, / Ni tužaljka vječnih robova / Okovanih nevidljivim lancima. / Koliko je nevine krivnje, / Bačenog kamenja / Iz ruke grješnika / Na krivo optuženog, / Zazidanog u mračnoj / Samici. / Koliko bolnog plača / Već u kolijevci, / A kunemo se na bez­ uvjetnu / Ljubav.“ U istom tonu napisane su pjesme „Svuda oko mene zidovi“, „S tragom krvi na rukama“, „Nepoznatoj zatočenici“, „San jednog beskućnika“, „Zid“, a posebno poglavlje nosi naslov „Iz progonstva“. U pjesmi „Smrt je odasvud vre- bala“ sljedeći stihovi otkrivaju epsku dramu srijemskih Hrvata: … U strahu za život Otišli smo bez pobune. A dok smo odlazili, Svijet se nije ni okrenuo za nama, Nitko zaplakao. Jesu li se rugali našim patnjama Ili vjerovali