Nova Istra

337 Đuro Vidmarović KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI do razine transcendencije. Ljubav prema Bogu pokazuje se očaravajuće iskrenom. I ja bih istakao ovaj ciklus kao stožerni u cijeloj zbirci. Ljubica Kolarić-Dumić iskre- no, snažno i estetski relevantno dala je svoj doprinos afirmaciji hrvatske poezije kršćanskoga nadahnuća. Njezin odnos s Bogom nježno je osoban i kroz taj odnos čitatelje upoznaje s vlastitim životom. U pjesmi „Ti koji sve znaš“ nalaze se nosivi pojmovi Ljubičina života. To su strah, čežnje i ljubav. Rijetko je neki od naših su- vremenih književnika toliko pažnje posvetio strahu kao osobnoj determinanti kao što je to učinila ova autorica. Ona se cijeli život hrva sa strahom da bi mu posvetila i posebnu knjigu namijenjenu djeci „Ja se mraka ne bojim“. Taj strah nije samo osoban, jer se može prepoznati kao paradigma hrvatskoga čovjeka koji sada u ma­ njinskome statusu živi u danas srpskome dijelu Srijema i koji je ondje već jedno stoljeće izložen asimilaciji i diskriminaciji, te kao nepoželjan sveden na zanemariv statistički broj. Čežnje su osobina većine pjesnika, a vjerojatno i svih ljudi. Pjesničke čežnje su uvijek uzvišene i lirski obojene. Kod naše autorice nalazimo strah s jedne strane i čežnje s druge strane, što u svakidašnjem životu može donijeti mnogo književnih nadahnuća, ali i velike unutrašnje turbulencije. Pjesma „Ti koji sve znaš“ molitva je upućena Bogu: Budi milostiv mojim noćima U satima koji sporo prolaze, obasjaj tamu Da me više ne plaši. Budi milosrdan mojim Čežnjama... Motiv straha proteže se i u pjesmi „Običan razgovor“: „Ne spavam / Noć je duga i plaši me / njezina tama / I osama, /Stalna pratnja mojih noći…“ U pjesmi „Dan pred kojim se neću bojati“ još se jednom potvrđuje autoričino „hrvanje“ sa strahom, koji se može pobijediti samo vjerom. Strah autoricu u ovoj pjesmi prati kao sjena i stoga se obraća Bogu pitanjem: „Ali što je sa sputanim / Korakom, / Kojemu strah ne da kročiti, / Koji pred svakim grmom / Zastane, / Na svakom raskrižju / Ne zna kamo će, / Koji u noćnoj tami / Zarobljenik postaje…” Dramatično zvuče sljedeći stihovi iste pjesme: “Otjeraj noćne utvare / I ovoze- maljske strahove / Pošalji mi zraku / Sunčanu! / Ja ću dlanove okrenuti / Kao čiste prazne listove / A Ti ćeš mi u dlan upisati / Dan / Pred kojim se neću bojati. (…)“ Ljubica Kolarić-Dumić je u nekoliko svojih knjiga na vrlo svojstven i uvjerljiv način literarno predstavila književnoj javnosti sudbinu Hrvata u Kukujevcima i cijelome Srijemu. Nije to činila programatskim stihovima i političkim govorom,