Nova Istra

333 FILMIČAN, STILSKI NEUREDAN ROMAN Nenad STIPANIĆ: Izbacivači Majke Božje , Algoritam, Zagreb, 2012., 240 str. Nenad Stipanić nedavno je objavio prvi roman, intrigantna naslova „Izbacivači Majke Božje”, koji stilski, tematski i kvalitativno ne odmiče daleko od njegove zbir- ke priča „Odlično je baviti se kriminalom (priče nezaštićenog svjedoka)“ iz 2008. Riječ je o zbirci koja sadrži petnaest ulančanih priča, koje se mogu čitati i kao roman, jer tekstovi kronološki prate događaje iz života istoga junaka, koji je ujedno pripovjedač u prvome licu; k tome su njegova iskustva u mnogome slična onima Stipanićeva romanesknog junaka, pa bi se moglo zaključiti kako je riječ o istome protagonistu. U brojnim intervjuima u povodu izlaska prethodne knjige, Stipanić je potvrdio kako je nadahnuće za priče crpio iz nekih svojih životnih iskustava, što je i u romanu slučaj. Radnja romana „Izbacivači Majke Božje” odvija se tijekom jedne noći u prosto- ru tzv. narodnjačkoga kluba, a glavni protagonist je Crni, bivši izbacivač, kojim se poslom i autor svojevremeno bavio, a sada je pisac, baš kao i antijunak romana. Autentičnost i uvjerljivost, dakle, kao i u većine priča iz zbirke, podrazumijevaju se, što bi mogla biti jedna od kvaliteta Stipanićeva romana. Autor, naime, dobro poznaje ambijent o kojemu piše, što se osjeća na svakoj stranici ove hiperrealistič- ke, naturalističke „štorije” začinjene određenim otklonima u fantastiku koji, kako postupno spoznajemo, izvorište imaju u psihičkome stanju glavnoga lika. Pišući o FAK-ovskoj prozi za časopis „Fantom slobode”, Jurica Pavičić je još 2004. godine tzv. stvarnosnoj hrvatskoj književnosti zamjerio manjak autentič- nosti, odnosno „pozitivnu fascinaciju univerzalnim, prihvatljivim, narciosidnim urbanitetom” jer je, kako tvrdi, ta proza odvraćala pogled od pojava koje nisu cool i izazivaju stid: od ustašoidne mladeži, ljudi koji slušaju Severinu, Joleta i Danijelu,