Nova Istra

332 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Darija Žilić to kako piše o „općimmjestima“. No, što je uostalom poezija ako ne piše i o životu i smrti, o ratu i mladosti? Umjesto tehnologizirane stvarnosti, vilinske slike, pejzaži puni stabala i rijeka koje, unatoč svemu, teku. Na koncu knjige bilješke su i posvete u kojima pjesnik objašnjava pojmove, spo- minje podatke iz osobne, ali i društvene prošlosti. Posebno je zanimljiva bilješka vezana uz pjesmu „Smeće uspomena“, jer je nastala na poziv jednoga njemačkog ča- sopisa koji je bio posvećen „glasovima iz jugoistočne Europe“, a na temu „odvažnost sjećanja“. Iz uredništva su autoru sugerirali kako mu je pjesma „odveć intimistička“, a temat se bavio „sjećanjima za koje je potrebna odvažnost“. Stojić je na natječaj ko- načno poslao pjesmu „Snijeg“, posvećenu piscu Andreju Nikolaidisu. Ipak, upravo takve, intimističke pjesme i jesu najbolje, jer u poeziji, čak i kad pišemo o velikim temama, o tzv. općim mjestima, uvijek pišemo o sebi, svojemu jadu i mukama, svo- me otporu da se riječima odupremo ništavilu i zaustavimo prolaznost. U zbirci Dunia Stojić ispisuje pet pjesama kojima se obraća Dunii. U njima je prisutna želja da se sačuva sjećanje i osmisli ahasverski život, da se u opisima pre- lijepih zdanja i zazivu božanske glazbe evocira život u nekoj zamišljenoj Europi narodâ, koja i kakva danas ne postoji. Poezija Mile Stojića na svojevrstan je način povijest ispričana odozdo , iz perspektive tzv. maloga čovjeka, pjesništvo je to, napo- sljetku, onkraj epskih poema u kojima se slave države, a zaboravljaju ljudski životi. Darija Žilić, Zagreb