Nova Istra

330 POVIJEST ISPRIČANA „ODOZDO“ Mile STOJIĆ: Dunia , VBZ, Zagreb, 2011., 144 str. Poznati američki pjesnik srpskoga podrijetla Charles Simic o poeziji Mile Stojića piše: „Mile Stojić veliki je pjesnik recentne povijesne tragedije Bosne, duboko vezan za sudbine bezbrojih ljudskih bića, čiji su najdraži pobijeni i čiji su životi uništeni.“ Stojić je rođen je 1955. godine u Bosni i Hercegovini. Do rata je radio kao urednik i novinar, a nakon odlaska iz domovine, deset godina djeluje kao lektor na Bečkom sveučilištu. Danas živi u Sarajevu. Autor je jedanaest zbirki pjesama, knjiga eseja i putopisa. Knjige su mu prevedene na njemački, talijanski, makedonski, bugarski i slovenski jezik. Dobitnik je brojnih nagrada, a 2007. godine primio je nagradu Goran za cjelokupan doprinos hrvatskome pjesništvu. Posljednja njegova zbirka poezije dobila je naslov prema božici nemirnih godina i kraljici vjetra – Dunii. Knjiga je proglašena najboljim pjesničkim izdanjem na Ratkovićevim susretima koji su 2012. održani u Bijelom Polju (Crna Gora). I u ovoj se knjizi Stojić, kako ističe Simic, bavi ratnom tragedijom, odnosno ratom u Bosni i Hercegovini, njegovim posljedicama, ranama koje je rat ostavio na živote ljudi, naposljetnu i na pjesnikov život. U pjesmi „Obiteljsko stablo“ piše kako se povijest „ne mjeri kalendarom / već ratovima“. Stoga su ratom nagrižene i rijeke i stabla i gradovi koji su nestali. Rat je „agregatnno stanje ljudstva“. Čini se da je iskustvo boli neprevodivo, pjesma se „ne može prevesti na strane jezike“. Ili je može prevesti tek mlada osoba, koja „njemač- ki poznaje bolje od hrvatskoga“. U pjesmi „Pismo Josipu Mlakiću“ Stojić spominje vlastitu kćer koja je odrasla izvan domovine, kojoj su strani jezici bliži od vlasti- toga, i koja pokušava razumjeti svijet svoga oca i njegovih prijatelja pisaca, svijet razrušen, izgubljene iluzije koje sad ona, prevodeći njihove tekstove, kao da želi