Nova Istra

329 Tomislav Marijan Bilosnić KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI bogohuleći i oponašajući stvoritelja, već sebi dopuštajući ljudsku slobodu stvarao- ca, Šipić s Cetine odlazi u Stepu, na suho, a potom je opet u kolijevci mora, u tvrđa- vama, u pradavnim gradovima koji su zatvoreni otoci, Atlantide, Sunca, gdje i Trilj vrlo lako može postati Tulom, utočištem i boravištem blaženih, ili bar izbavljenih i spašenih prognanika. „Od jedne loze do druge loze“, stih po stih, „kamen po kamen“, po morima koje je Bog „dao mornaru“, Igor Šipić kreće k onoj središnjoj točki koja je vrelo, vrilo, izvor, dakle riječ, jezik, istodobno Sudnji dan i dan Iskupljenja, put na povratku vodi, povratku zemlji, otocima, gradovima, vrtovima, svemu izdvojenom, zatvore- nom, jedinstvenom i prijateljski sigurnom, jer: „Ako je to ruka velikog Meštra, nešto mora biti od bijela mramora, ako je to riječ Božja, moraju potoci dati žubora“. Tomislav Marijan Bilosnić, Zadar