Nova Istra

326 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Tomislav Marijan Bilosnić Klisa, Krbave, Žminja, cijele Domovine, sve ono što je i ča i kaj, svaki izvor s kojeg potekosmo. Sjećanje na Visovac posvećeno Nevenki Nekić ide u istome smjeru, što će u sjećanje dozvati Bijeloga kralja na šahovskom polju uz Cr(ve)nu kraljicu, kako bi se na najbolji način očitovala slika ovoga svijeta prepunoga svjetla i sjena/mraka, sve ono što simbolizira stalne preobrazbe kakve u ovome globalnom svijetu/selu još možemo samo uočiti u etničkim enklavama, u oazama nacionalnih manjina kao u slučaju gradišćanskih Hrvata. Pjesme naslovljene LHC , Paratethys i Na kraju puta , zapravo su vezivna tkiva cijeloga ciklusa, molitve za sve i svagda, istodobno obraćanje svijetu i pojedincu, znanosti i umjetnosti, naciji i njezinim dijelovima u rasuću, materijalnom i du- hovnome, onima što pokušavaju otkriti Božju česticu i onima čiji ožiljak raste na jeziku moga naroda prognanog . Tako je prostor gradišćanskih Hrvata projiciran u unutrašnji, duhovni život, u jedinstven jezik kakav je samo pjesnički. I konačno, ukoliko našega pjesnika ovamo opet put nanese on će Rávan zemlje gorom dići . A kako bolje doživjeti i pojmiti totalitet čovjeka i svijeta, dakle pjesnika i onoga što ga je u zatečenom prostoru opčinilo? Tomislav Marijan Bilosnić, Zadar